Posterous theme by Cory Watilo

Zašto ovo radim i sebi i tebi? Zašto sam ovako nestalna, i ne zahvalna. Zašto, sada, prvi put kada me neko voli, ne volim i ja njega... Tom istom snagom, istom čežnjom i željom. Zašto mi se u misli vraćaju neke nepotrebne stvari.

Zašto mi nisi dovoljan?

Sedim, ovako istrošena i ubijena. U stomaku i u glavi dva različita osećaja.

Glava te želi, užasno joj je bez tebe. Stomak, pak, tuguje za nekim starim stvarima.. Misli, biću slobodna kada ostanem sama.

I šta je najbolje? Da sedim ovde ovako bespomoćna?

Dosta mi je plakanja, na svakih nedelju dana po jedan nervni slom.

Nije da te ne volim. Samo sam vise zaljubljena u tu cinjenicu da me neko voli onako kako sam ja volela... Kako možda još uvek volim.

Ma daj, ne budi tako glupava.

A jesam, najglupavija sam. Savrsen si. Ali sam i dalje nestabilna, to znači da je nešto pogrešno. Možda znači da sam ja pogrešna.

Fali mi dim, fali mi tuga, ne mogu da budem ovako stabilna...

Kažeš mi da se javim kad ne budem nervozna. Ne znam kada ću prestati.

I koju god stvar da uradim, radim je u potajnoj nadi da će ti dozlogrditi. Da ćeš ti mene ostaviti, da nećeš hteti da me vidiš... Samo da ne budem ja ta koja će da preseče jer se plašim toga, lakše mi je da krivim tebe posle. Šta ako je to greška. A ako to uradim, znam i ti znaš da nikada neću preći preko toga i inatiću se. Inatiću se kao nikada do sad.

Jednom smo bili pri rastanku, tada sam odlučila da ostanem u ovome  jer nisam htela da me sustižu neke stare stvari. Opet sam bila sebična. One me sustižu sve vreme, ali te i dalje želim. I dalje sam sebična.

Ali sada želim sebe i ne znam šta se dešava. Slobodna sam kažeš i ovako. Ma daj.

Nisam, nikada i nisam bila.