Posterous theme by Cory Watilo

Ovo je bio jedan tuzan rodjendan. 

Prosto zato sto neki ljudi koje sam htela tu, nisu bili. Sve se rasprsilo i  nestalo, neka prijateljstva, neke reci, neki odnosi. Jendostavno sam ostala sama posle svega toga. Tuzno mi je, ali i dalje pokusavam da se nosim sa tim najbolje sto mogu. Kao, bili bi tu da to tako treba.

Ovo je zapravo bio jedan jako tuzan vikend.

Razocarala sam se u tebe. Ponasas se kao dete, a toliko sam te idealizovala. Toliko mi to smeta u jednom trenutku, a u drugom vidim nju kako ti prilazi i koliko si drugaciji sa njom i tim njenim ljudima.. Prosto covek nikada ne treba da ti veruje. Odlucila sam da se distanciram. Neces me videti neko vreme, eto do tog 11og prokletog.  Tada zelim da me vidis, pre toga ne. Taman i ja malo da se smirim, da se unormalim.

Pokusavam da delujem zdravo, pokusavam da se nosim sa ovim osecanjem koji vucaram sa sobom vec neko vreme. Usredsredicu se na nesto, samo da zaboravim malo taj osecaj koji mi govori da ne umem taj zivot, i da ga propustam. Samo to da zaboravim, i valjda ce neko tamo da klikne plej, a ja cu poceti da se vrtim u krug kao one jeftine igrackice koje osvojis u luna parku.