Posterous theme by Cory Watilo

Udarila sam glavom o zid. Evo, ne mogu da prestanem da besnim na sebe. Pokusavam, navire mi snaga da se oduprem, ali sta kada je to samo sad...Sad kada sam povredjena.

Sve je na meni. Samo na meni i ne mogu vise ovako. Ne mogu ovaj zivot koji sama sebi unistavam..

27. mart 2012

Kada i kako da znam da li sam ti previse rekla?
Kako da znam jesam li se opet zaletela, da li sam krenula put neba?

Zasto stvari u ljubavi ne mogu da budu tako jednostavne, kao u prijateljstvu. Tu uvek imam granicu, tu uvek znam koliko i kada da stanem sa emocijama. Ovako se zaletim, jer ne znam. I zasto je toliko komplikovano?
Ponasam se kao zensko, iako toliko tvrdim da nisam tipicna. Bas jesam, bas sam skroz na skroz tipicna.
Reci izlaze iz mojih usta, ali nemaju nikakvo znacenje. Potpuno je suprotno.

Zapravo zelim da budem voljena. To je osnova svega. Pravim slona od sebe.
I ne znam da li si pogresna osoba sa kojom treba da pokusam da volim, jer ne znam koliko daleko ti mozes da ides. Nadam se da znas da ako to ne bude toliko daleko koliko ja zapadam upravo, raspascu se na delice.
Raspascu se i strunuti sa zemljom.

Zaletim se, pa se zapitam. Pa zaletim, pa zapitam. Samo mi treba odgovor, da ga protumacim.

25. jun 2010

Opraštam se.
Opraštam se od svega što sam nekad bila. Opraštam se od svega što me je nekad činilo čovekom. Opraštam se od ljubavi, od nesreće, od kiše, od stepenica. Opraštam se od reči i pogleda, poljubaca i snova.
A snovi. Oni isti snovi. Oni "uzaludno želim" snovi. Oni snovi upakovani u ovu moju ludu glavu. Ti isti snovi, potpuno nerealni. E pa do viđenja! Puštam vas niz vodu, otidite pa nekome drugom možda i donesete sreću. 

Vičem "Zbogom, doviđenja! Nemojte se nikada vratiti, tako divni i pahuljasti, nevini, čedni, željni, ljubljeni, vinite se u nebesa i nestanite, marš iz moje glave!" 
Vičem i vičem i vičem. A ne mogu ništa glasnije. Šapucem. "Odlazite, stvorovi nadanja i čežnje!" Ništa. I dalje su tu. Cak ni da poblede.
Sve je crno, kao noć pred svitanje. Tada je najcrnja, ali i tada znaš da će svanuti. Da se tada nove prilike zbrajaju, a snovi odlaze na počinak u planine. I ko zna, možda se pruži neka veličanstvena prilika, pa možda oni zaborave put nazad.

Čujem te.

Čujem kako hodaš, čujem kako govoriš, čujem buku koju praviš dok kuvaš kafu.

Čujem te.

Znam koliko kašičica stavljaš u kafu, znam koliko ne voliš da čuješ neku dosadnu pesmu na televiziji. Znam da ne možeš da prestaneš da je pevušiš ceo dan. 

Sedim sama i ispijam četvrtu kafu danas. Onu koju sam delila sa tobom, pušeci cigaretu za cigaretom na podu kuhinje. Sada sedim sama i razmišljam o tome kako te i dalje čujem.

Korake, korake, korake, ključ, vrata. Korake.

Zamišljam te kako bauljaš po stanu noćima dok ne možes da spavaš, čujem muziku koju slušaš dok se tuširaš. Vidim i čujem sve te male stvari koje bih volela da podelim sa tobom. Opet. Nikada ti nisam rekla koliko zapravo primećujem.

Daleko si. Ali i dalje mi u glavi zvrje sve te stvari kojih ne mogu da se oslobodim. Onda kada ti se neko podvuče pod kožu toliko duboko da ne možeš da dišešš, prolaziš ulicama i prisećaš se dogadjaja. I zaboli te utroba od težine tih stvari u kojima si ostala nedorečena, puna svih tih emocija koje ne možeš da kažeš.

Dešava se onda kada se isuviše zaletiš i predaš. Ishaluciniraš svu tu sreću koju misliš da zaslužuješ. 

Ali jedino što ti ostaje su taj uzdah, bol i misao, biće bolje.

I dalje te čujem, preblizu si.

 

Moj dragi ne misli samo na mene, moj dragi voli drugu. Mom dragom padam na pamet samo kad je sam, kada ce sve zahladni prema njemu on zna da cu ja biti ona topla i draga, ona koja ce voleti uprkos svemu.

Kako ne razumes sve te moje reci, kako ne razumes to sto se bacam pred tebe cela, ogoljena i nesretna..

Ili jednostavno volis da me mucis? Ili me jos manje volis.

Poceli smo polako, kako si, sta radis, sta ima novo? Ma nije hladno sta ti je, smejem se ironicno. Cekam te 15 minuta, al' necu da ti kazem da mi to uopste nije problem i da to nije nista, da bih za tebe uradila mnogo vece stvari. Ne kazem ti da je vreme proletelo jako, jako brzo. Izgledas kao klosar, zasto se nisi bolje obukao stvarno si lud.. Ma sto ti je kriv januar, nista ne fali januaru. Zamisli da je jos pao jebeni sneg.. Hladno ti je, e znas sta, bas su nam disfunkcionalne ove bleje. Ziveli, srecna ti nova godina.. 

Rec po rec, pogled. Prolaze mi slike kroz glavu, sve stvari koje sam ti rekla, sve sto si odgovorio, stvari kojima smo se zajedno smejali.. Veruj mi nikad se nisam osecala ni sa kim tako. Nemas pojma koliko mi je puta kroz glavu proslo to da te volim. Ne zaljubljeno, volim te bre!

A onda moj jebeni strah.

Poljubac koji je najlepsi na svetu, najdivniji. Jedna misao samo mi prolazi kroz glavu, prosli put, depresija, raspadanje na delove.. Uplasi me i vrati me u ovu moju misiju rupu. Osecam se bezvredno. 

Onda mi sine druga misao, bas zato sto te volim ne mogu sebi da dopustim da se osecam bezvredno. Moram da odlucim, da li cu da nastavim sama i da nemam ove seanse sa tobom ili da budem na uzici i da se rusim kao dominoes in pretty patterns..

Nesto moram da okoncam.

Prvi januar mi dodje najomiljeniji dan u godini. Tada znam da cu se lepo osecati, i taj osecaj ne zamire sa prolaskom vremena.. Puna sam nade.

I to je ono sto je mozda sad najvaznije. Spremam se da uzmem zivot u svoje ruke, a lepe misli mi trebaju u glavi.

Jednostavno je.